Pojdi na vsebino

Lajčo Budanović

Iz Wikipedije, proste enciklopedije
Gospod Lajčo Budanović
pokojni škof v Subotici
Škof Lajčo Budanovič ob nastopu škofijske službe 1927
Domače imeLajčo (Ljudevit)
CerkevRimskokatoliška cerkev
ŠkofijaŠkofija Subotica
Imenovan28. februar 1927 (za naslovnega škofa Kisamskega[1] ga je imenoval Pij XI.)
Začetek službovanja1. maj 1927 (prejel škofovsko posvečenje)
Konec službovanja16. marec 1958
Predhodnik-
NaslednikMatiša Zvekanović
Redovi
Duhovniško posvečenje24. junij 1897 (Kaloča)
posvečevalec
Gyorgy Császka (Juraj Čásky) (1891-1904)
Škofovsko posvečenje1. maj 1927
posvečevalec
Pellegrinetti, nuncij v Jugoslaviji in naslovni škof Adane
Bauer, zagrebški nadškof
Akšamović, đakovski škof
Osebni podatki
RojstvoLajčo (Ljudevit, Lajos)
27. marec 1873({{padleft:1873|4|0}}-{{padleft:3|2|0}}-{{padleft:27|2|0}})[2][3]
Bajmok
Smrt16. marec 1958({{padleft:1958|4|0}}-{{padleft:3|2|0}}-{{padleft:16|2|0}})[2][3] (84 let)
Subotica
NarodnostHrvat
Bunjevec
Verakatoličan
StaršiAlbo, zemljoposestnik
Đula, rojena Đulić[4]
Alma materVišja gimnazija v Kaloči[5]
Catholic-hierarchy.org

Lajčo Budanović (tudi Ljudevit oziroma Lajos), hrvaški Bunjevec, duhovnik in katoliški škof v Subotici, * 27. marec 1873, Bajmok (Avstro-Ogrska) † 16. marec 1958, Subotica (Jugoslavija; danes Srbija)

Lajčo Budanović (1873-1958) je bil apostolski upravitelj v Subotici 1927-1958.

Življenjepis

[uredi | uredi kodo]

Poreklo in šolanje

[uredi | uredi kodo]

Lajčo (tudi Ljudevit, Lajos) Budanović se je rodil 27. marca 1873 v Bajmoku v severni Bački (Vojvodina, danes Srbija); oče je bil zemljoposestnik Albo, mati pa Đula, rojena Dulić. Po materini strani je tako vnuk Đena Dulića, prvega predsednika Ljudske posojilnice (Pučke kasine);[6] nadalje je mrzli stric Béla Duráncija.[7]

Osnovno šolo je Lajčo končal v Bajmoku, srednjo v Subotici, višjo gimnazijo pa v Kaloči, na Jezuitski Gimnaziji sv. Štefana. Bogoslovne študije je končal v kaloškem bogoslovnem semenišču, a duhovniško posvečenje mu je podelil 24. Junija 1897]] nadškof slovaškega rodu György Császka (Juraj Čásky), ki je škofoval v Kaloči 1891-1904. Z lahkoto in rad je govoril vse tri najvažnejše vojvodinske jezike, ki so bili obvezni tako za državne kot cerkvene uslužbence: nemščino, madžarščino in hrvaščino (oziroma srbščino. Poleg tega je znal tudi klasične jezike kot latinščino in grščino; vrh vsega je govoril in pisal tudi v svojem materinskem ikavskem bunjevskem narečju.[8]

Cerkvene službe

[uredi | uredi kodo]

Bil je kaplan v Hercegszántu (Santovem), Katymáru, Subotici, Novem Sadu, Somborju, nato pa v Baji. 26. julija 1912 je bil imenovan za župnika v šokovski vasi Bačkem bregu (Béreg) župnik 1912. Kljub temu, da so mu nekateri očitali ogroljubstvo, je postal 12. januarja 1920 župnik pri Cerkvi sv. Terezije Avilske v Subotici. V sovražnem govoru je njegovi izvolitvi nasprotoval tudi liberalni dnevnik „Zastava“ [9][10] Če bi to držali, ga ne bi ravno madžarske zasedbene oblasti med Drugo svetovno vojno internirale v daljno Budimpešto!

Sklici

[uredi | uredi kodo]
  1. lat: Cisamensis, grško: Kisamos na Kreti
  2. 2,0 2,1 Hrvatski biografski leksikon — 1983.
  3. 3,0 3,1 Brozović D., Ladan T. Hrvatska enciklopedijaLZMK, 1999. — 9272 p.
  4. »Lajčo Budanović, biskup« (v hrvaščini). Subotica: Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. 24. marec 2023. Pridobljeno 5. marca 2025.
  5. Jezuitska Višja gimnazija v Kaloči (madžarsko Szent István Gimnázium, Kalocsa; latinsko Gimnasium Sancti Stephani, Colocen))
  6. »Lajčo Budanović, biskup« (v hrvaščini). Subotica: Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. 24. marec 2023. Pridobljeno 5. marca 2025.
  7. (srpski) Bela Duranci – čuveni subotički „dođoš“, razgovor s Belom Durancijem, 19. studenoga 2012., autor Izvori
  8. Nagy Ferenc SJ: A XX. század magyar és magyarul tudó püspökeinek szentelési leszármazása (magyar nyelven). Távlatok, 2006. (Hozzáférés: 2019. január 2.)
  9. Srbski liberalni novosadski dnevnik „Zastava“ v št.188 z dne 24. avgusta 1920 v članku „Subotička anarhija“ na strani 2 naziva Budanovića mađarofila. V isti številki ta časopis hudo napada tudi Žide.
  10. »Lajčo Budanović – mađarofil!«. Subotica: Subotička istorija. 15. januar 1920. Pridobljeno 5. marca 2025.

Zunanje povezave

[uredi | uredi kodo]
(hrvaško)
(madžarsko)
(angleško)