Lajčo Budanović
Ta članek je za krajši čas rezerviran, saj ga namerava eden izmed sodelavcev v večji meri preurediti. Prosimo vas, da strani v tem času ne spreminjate, saj bi lahko prišlo do navzkrižja urejanj. Če je iz zgodovine strani razvidno, da je zadnjih nekaj dni ni spreminjal nihče, lahko to predlogo odstranite. |
Gospod Lajčo Budanović | |
---|---|
† pokojni škof v Subotici | |
![]() Škof Lajčo Budanovič ob nastopu škofijske službe 1927 | |
Domače ime | Lajčo (Ljudevit) |
Cerkev | Rimskokatoliška cerkev |
Škofija | Škofija Subotica |
Imenovan | 28. februar 1927 (za naslovnega škofa Kisamskega[1] ga je imenoval Pij XI.) |
Začetek službovanja | 1. maj 1927 (prejel škofovsko posvečenje) |
Konec službovanja | 16. marec 1958 |
Predhodnik | - |
Naslednik | Matiša Zvekanović |
Redovi | |
Duhovniško posvečenje | 24. junij 1897 (Kaloča) posvečevalec Gyorgy Császka (Juraj Čásky) (1891-1904) |
Škofovsko posvečenje | 1. maj 1927 posvečevalec Pellegrinetti, nuncij v Jugoslaviji in naslovni škof Adane Bauer, zagrebški nadškof Akšamović, đakovski škof |
Osebni podatki | |
Rojstvo | Lajčo (Ljudevit, Lajos) 27. marec 1873[2][3] Bajmok |
Smrt | 16. marec 1958[2][3] (84 let) Subotica |
Narodnost | Hrvat Bunjevec |
Vera | katoličan |
Starši | Albo, zemljoposestnik Đula, rojena Đulić[4] |
Alma mater | Višja gimnazija v Kaloči[5] |
Catholic-hierarchy.org |
Lajčo Budanović (tudi Ljudevit oziroma Lajos), hrvaški Bunjevec, duhovnik in katoliški škof v Subotici, * 27. marec 1873, Bajmok (Avstro-Ogrska) † 16. marec 1958, Subotica (Jugoslavija; danes Srbija)
Lajčo Budanović (1873-1958) je bil apostolski upravitelj v Subotici 1927-1958.
Življenjepis
[uredi | uredi kodo]Poreklo in šolanje
[uredi | uredi kodo]Lajčo (tudi Ljudevit, Lajos) Budanović se je rodil 27. marca 1873 v Bajmoku v severni Bački (Vojvodina, danes Srbija); oče je bil zemljoposestnik Albo, mati pa Đula, rojena Dulić. Po materini strani je tako vnuk Đena Dulića, prvega predsednika Ljudske posojilnice (Pučke kasine);[6] nadalje je mrzli stric Béla Duráncija.[7]
Osnovno šolo je Lajčo končal v Bajmoku, srednjo v Subotici, višjo gimnazijo pa v Kaloči, na Jezuitski Gimnaziji sv. Štefana. Bogoslovne študije je končal v kaloškem bogoslovnem semenišču, a duhovniško posvečenje mu je podelil 24. Junija 1897]] nadškof slovaškega rodu György Császka (Juraj Čásky), ki je škofoval v Kaloči 1891-1904. Z lahkoto in rad je govoril vse tri najvažnejše vojvodinske jezike, ki so bili obvezni tako za državne kot cerkvene uslužbence: nemščino, madžarščino in hrvaščino (oziroma srbščino. Poleg tega je znal tudi klasične jezike kot latinščino in grščino; vrh vsega je govoril in pisal tudi v svojem materinskem ikavskem bunjevskem narečju.[8]
Cerkvene službe
[uredi | uredi kodo]Bil je kaplan v Hercegszántu (Santovem), Katymáru, Subotici, Novem Sadu, Somborju, nato pa v Baji. 26. julija 1912 je bil imenovan za župnika v šokovski vasi Bačkem bregu (Béreg) župnik 1912. Kljub temu, da so mu nekateri očitali ogroljubstvo, je postal 12. januarja 1920 župnik pri Cerkvi sv. Terezije Avilske v Subotici. V sovražnem govoru je njegovi izvolitvi nasprotoval tudi liberalni dnevnik „Zastava“ [9][10] Če bi to držali, ga ne bi ravno madžarske zasedbene oblasti med Drugo svetovno vojno internirale v daljno Budimpešto!
Sklici
[uredi | uredi kodo]- ↑ lat: Cisamensis, grško: Kisamos na Kreti
- ↑ 2,0 2,1 Hrvatski biografski leksikon — 1983.
- ↑ 3,0 3,1 Brozović D., Ladan T. Hrvatska enciklopedija — LZMK, 1999. — 9272 p.
- ↑ »Lajčo Budanović, biskup« (v hrvaščini). Subotica: Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. 24. marec 2023. Pridobljeno 5. marca 2025.
- ↑ Jezuitska Višja gimnazija v Kaloči (madžarsko Szent István Gimnázium, Kalocsa; latinsko Gimnasium Sancti Stephani, Colocen))
- ↑ »Lajčo Budanović, biskup« (v hrvaščini). Subotica: Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. 24. marec 2023. Pridobljeno 5. marca 2025.
- ↑ (srpski) Bela Duranci – čuveni subotički „dođoš“, razgovor s Belom Durancijem, 19. studenoga 2012., autor Izvori
- ↑ Nagy Ferenc SJ: A XX. század magyar és magyarul tudó püspökeinek szentelési leszármazása (magyar nyelven). Távlatok, 2006. (Hozzáférés: 2019. január 2.)
- ↑ Srbski liberalni novosadski dnevnik „Zastava“ v št.188 z dne 24. avgusta 1920 v članku „Subotička anarhija“ na strani 2 naziva Budanovića mađarofila. V isti številki ta časopis hudo napada tudi Žide.
- ↑ »Lajčo Budanović – mađarofil!«. Subotica: Subotička istorija. 15. januar 1920. Pridobljeno 5. marca 2025.
Zunanje povezave
[uredi | uredi kodo]- (hrvaško)
- Naučni kolokvijum Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u Bačkom Bregu - Vesti iz Sombora - SOinfo.org - Sombor 24/7
- CCP-56.indd UDK 929 Pregledni rad. Tomislav ŽIGMANOV, Subotica: Biskup Budanović u zavičajnoj i nacionalnoj historiografiji
- Lajčo Budanović – Hrvatska internetska enciklopedija
- BUDANOVIĆ, Lajčo. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024) , mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025.
- (madžarsko)
- (angleško)